Umjesto da vam kažemo kako je proteklo završno veče 18. Međunarodnog dječijeg festivala Vezeni most, prenosimo riječi naše drage Vide srete Žuljević, čije pismo objavljujemo u cjelosti…
HVALA
Festivali dođu, festivali prođu, festivali se dogode ili ne dogode. Ali dječiji festival “Vezeni most” je festival nezaborava. On se kao čudesna biljka rodio iz ljubavi i snova velikog sanjara, pjesnika, pisca Šime Ešića (Lijepa Rijec Esic), našeg Šime, velikog čovjeka, prije svega. I traje…ne prolazi nego se baš kao čarobna biljka razvija, raste i slavi rođendan za rođendanom, privlačeći umjetnike sa svih strana da uvesele djecu da podijele svoje stvaralaštvo s djecom u Tuzli i oko Tuzle, napoje se nepatvorenom ljubavlju i radošću dječijom, a time obogate svoje biće novom energijom za nove stvaralačke poduhvate. To je kolo sreće, kolo ljubavi, kolo radosti, ja bih rekla.
Ostaju nagrade, priznanja i obećanja: “Vidimo se ponovo na našem festivalu!” Ostaju uspomene da griju naša srca dok trajemo. Ostaju prijateljstva. Stara – čvrsta i stamena, koja obnavljamo i potvrđujemo. Nova – tek započeta, srcem potpisana, da ih njegujemo I utvrđujemo. Ostaju srca puna radosti, glave pune novih priča, pjesama i slika, duše pune ljubavi.
Hvala našem sanjaru, našem vizionaru Šimi, koji je sanjao, dosanjao i sanja dalje divan vezeni most među ljudima za djecu i oko djece, san o ljubavi i drugarstvu, o humanosti i prijateljstvu, o djeci i slobodi misli, o…
Hvala Ružici Ešić, koja nepogrešivo prati svoga sanjara i prima “na svoja pleća” bezbroj zadataka da bi sve funkcioniralo “kao Švicarski sat” i svi bili sretni i zadovoljni…
Hvala i svima onima koji su uz velikog sanjara i njegovu suprugu, pomagali svih ovih 18 godina da se taj san ostvari i raste u obimu, po dužini i širini, a posebno u dubinu… Volim/o vas i želim/o da nas kroz ovu čarobnu i bajkovitu a opet istinitu priču zvanu dječiji festival “Vezeni most” vodite još dugo, dugo. HVALA od srca.
Vida Sreta Žuljević