Otvaranje Festivala

Draga djeco, dragi prijatelji djece i djetinjstva, knjiga i književnika, dragi gosti.
Dobro došli na 18. Vezeni most, u Tuzlu, gdje se već 18 godina zaredom sanja, plete, čara i veze umjetnost namijenjene djeci.
Do sada smo bili maleni, maloljetni, pa smo mogli biti i kakvi smo htjeli, zaigrani, neobuzdani, nestašni, šašavi i neozbiljni. Sada smo narasli, obilježavamo 18. godina – postajemo punoljetni. A punoljetstvo je ozbiljna stvar, ne priliči nam više da se šegačimo i izmotavamo, ne priliči nam mnogo što-šta što rade mali, razmaženi i neozbiljni. Sada nam je dozvoljeno da sami odlučujemo o svom životu, dozoljeno nam je polaganje vozačkog ispita čak i za pilote na međuzvjezdanim letovima. Od mene se sada s pravom očekuje da održim jedan ozbiljan punoljetan govor, da kažem šta smo mi to radili u tih naših proteklih 18 godina.
I sve sam ja to pripremio, a onda mi sinoć u mesindžer (vidite kako je to ozbiljna riječ!) stiže jedna neobična čestitka koja to, isto tako kako bih i ja, veoma precizno objašnjava:
Danas kad kreneš na „Vezeni most“,
ponesi ljubav i radost,
na lice najljepši osmijeh stavi,
jer on večeras rođendan slavi,
i nije šala, nek’ je sretan,
od danas je punoljetan.
Od prvog dana, vijek svoj cijeli,
ljubav i sreću mladima dijeli,
kroz priče razne, pjesme i rime,
strpljivo veze svoje ime
i stihovima sve nas spaja,
poput nevidljivog zagrljaja.
On poveza ljudske ruke
Tuzle, Brčkog, Banja Luke,
pa osvoji toplo srce
Zagreba i Podgorice,
Sarajeva, Novog Sada,
Mostara i Beograda...
Oružje mu lijepa riječ,
za njeg’ znaju Berlin, Beč...
Za nagradu „Mali princ“
zna Wupertal, Rim i Linc...
Gdje god naših ljudi ima
most vezemo među njima –
pričama i stihovima.
Pjesmama se djeca uče:
zlo i dobro da razluče;
da se svakog voljet’ može,
nije važna boja kože,
nit' je važna nacija
nego tolerancija;
da je ljubav glavna spona
što nas veže od iskona...
Zato neka ljubav cvjeta,
o njoj piše i poeta,
Da pjesme ne „potrošimo“
brinu: Ismet, Zejćir, Šimo...
Kako nam se ko pridruži,
most je veći, jači, duži...
A u vezu, nema broja,
sve je više divnih boja,
svako nešto svoje daje
da „Vezeni most“ nam traje,
da poruke koje šalje
idu lakše, brže, dalje...
Da se ljubav svijetom širi,
ne ratovi i nemiri,
i da ljude vječno spaja
naš „Vezeni most“ bez kraja.
Pa nazdravljam u to ime,
nek’ se množe naše rime,
proslavimo ovaj dan,
nek’ je sretan rođendan!