Kemal Mahmutefendić
Kemal Mahmutefendić, rođen je u Sarajevu, 8. 4. 1942. Osnovnu školu započeo je u Sarajevu a završio u Konjicu, gdje završava i gimnaziju, a potom odlazi na studij grupe Svjetska književnost i teorija književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radio je kao nastavnik, akviziter, novinar, bibliotekar, čak i kuhar. Živi u Zenici. Pored poezije piše novele, romane za djecu, putopise, eseje, aforizme i basne. Jedna drama je prevedena na njemački jezik. Objavio je desetak knjiga za djecu, od kojih je jedna nagrađena kao najbolja knjiga u Bosni i Hercegovini, dvije su u školskoj lektiri u Federaciji, a jedna na univerzitetima u Evropi.
Mahmutefendić je autor svojevrsnog pripovjedačkog stila, prefinjene rečenice i izvanredne imaginacije, pisac ispod čijeg pera oživljavaju likovi i događaji
Svojom obilnošću duha u neizmjernosti Svemira, sugerirajući mnogo i govoreći malo, Kemal Mahmutefendić se dohvata svega. Za njega je nešto zauvijek dato i nešto što će iznutra uvijek podsjećati na ljubav i život. S pravom se može ustvrditi da je njegova književnost, zapravo način njegova života.
Najveće domete stvaralaštva Kemala Mahmutefendića treba tražiti u oblasti poezije, dječije priče i putopisa. Zahvaljujući tim žanrovskim predodređenjima, autor je izbio i prvi red pisaca naših jezičkih prostora. Jezik tu kod njega dobija izrazitu zvučnu i plastičnu ljepotu. Poetski ton prožima, takoreći, svaki red. Kombinacija vedrih i melanholičnih raspoloženja preliva se preko pejzaža i kroz duševnu prizmu likova i utapa se u štimung dubokog sveobuhvatnog poetskog doživljaja. Primjenom takvog lirskog postupka, Kemal Mahmutefendić je postigao glavni cilj: opisi putnika, krajolika, novčića, djece, „anđela garava lica“, prestaju nam biti strana, tuđa i daleka; on ulazi u našu svijest, u vidokrug naših intimnih predstava i saznanja.