Vezeni most 2018

Vezeni most 2018.

Festival Vezeni most u Tuzli već 15 godina promoviše dječiju književnost, dječije pisce i dječije stvaralaštvo kako bismo shvatili važnost čitanja od malih nogu. Ovo je festival koji podstiče djecu da vole knjigu, da se kreativno izražavaju, što je veoma važno za razvoj djece u današnjem vremenu. „Vezeni most“ pokušava  kod djece probuditi ono što je lijepo, pametno i korisno.

U prepunoj sali BKC-u Tuzla svečano je otvorena tradicionalna manifestacija u čast knjige i umjetnosti  Vezeni most. Razigrani mališani vrtića Pčelica iz dvije odgojne grupe Leptirići i Ptičice su se predstavili plesim izvedbama, horskim pjevanjem i stihovima i pozdravili sve goste ove književne manifestacije.

U okviru jubilarnog festivala koji je ove godine trajao do 26. oktobra, bile su održane umjetničke i kreativne radionice, druženja s piscima, promocije knjiga i predstave.

Ove godine nagrada je otišla u ruke autorice Nene Lončar iz Krapine, za roman Sve o Evi – vodič za sanjare, za kojeg je autorica 2017. godine dobila nagradu Grigor Vitez.

Autor plakata susreta Vezeni most 2018, Ana Grigorjev, Srbija

Nominovane knjige za nagradu Mali princ 2018.

Dobitnik nagrade Mali princ za najbolju dječiju knjigu u regionu za 2018. godinu

Nena Lončar, poznata po Pepi Puh i Ivki Detektifki, donosi nam novi roman Sve o Evi o sanjarenju sklonoj djevojčici Evi koja na svoj osebujan način putuje kroz vrijeme. Riječ je o humornom romanu, u kojem se u prvom redu govori u sukobu, ali i povezanosti naoko posve različitih sestara – glavne junakinje, nježne, sanjarenju sklone Eve i buntovne, pomalo divlje i ironične Brune, njihovim roditeljima koji se nađu pred izazovima nepovoljnih društvenih okolnosti, te o ljubavi – između mladih ljudi.

Ma ne mogu vjerovati, opet su me pokrali! – promrmljala sam srdito kao da je mobitel osobno osmislio paklenu zavjeru protiv mene, zavjeru zbog koje sam, unatoč oprezu i šriom otvorenih očiju, po tko zna koji put postala žrtvom kradjivaca vremena. Previše često mi se to događa da bi bilo slučajno. Zapravo, od kada znam za sebe, njihova sam laka meta.

Ne pitajte me tko su to oni jer ni sama još nisam načisto s tim. Znam samo da moje vrijeme, u većim ili manjim količinama, nestaje na misteriozan način kao da se radi o kakvoj magiji. Primjerice: u jednom trenutku je dva i petnaest, a u sljedećem (kunem se da je sljedeći) već je pola četiri, a ja jednostavno nisam u stanju objasniti kamo je nestalo, kamo je iscurilo vrijeme između ta dva trenutka.