Vezeni most 2011.
Kad smo smišljali Vezeni most, ovaj koji nas spaja već punih osam godina, mislili smo najprije na djecu. Na one zbog kojih postoji sve ovo oko nas – zbog kojih ujutro izlazi sunce, otvaraju se cvjetne latice, raste bilje i voće, rade fabrike i pekare. One zbog kojih se planeta okreće i juri kroz svemir. Na njih, koje moramo pripremiti da budu dobri i hrabri, pošteni i vrijedni, pa da nas, jednog dana, u svemu odmijene.
Mislili smo na njih kada smo smišljali čime da ih obradujemo, koga da im pozovemo u goste, s kim da ih upoznamo, koga da im pokažemo kao uzor, kao podstrek i putokaz. I dovodili smo im – sve same velikane dječije pisane riječi, slikare svjetskog glasa i čarobnog umijeća, umne i učene profesore, glumce kojima nema mane... Ali, od svega je najvažnije – podsticali smo na taj način i njih da nam se pridruže u kreativnom graditeljstvu – u podizanju i učvršćivanju duhovnih mostova koji su ovdje nekad bili... nekad bili, pa se urušili...
Nominovane knjige za nagradu Mali princ 2011.
Dobitnik nagrade Mali princ za najbolju dječiju knjigu u regionu za 2011. godinu
Julijana Matanović je rođena 6. 4. 1959. u Gradačcu, Bosna i Hercegovina. Poznata je hrvatska spisateljica i književna kritičarka koja svoje književne uspjehe postiže pisanjem romana za odrasle i djecu. Omiljena kod svih generacija čitatelja, ali i medija. Ova spisateljica u svojim djelima mnogo otkriva o sebi te piše otvoreno o vlastitim iskustvima, emocijama i životnim situacijama. Jako voli i susrete s čitateljima. Na hrvatskoj književnoj sceni pojavila se 1997. sa svojom zbirkom pripovjedaka Zašto sam vam lagala. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada, a njezina djela su prevedena na mnoge jezike. Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika. Živi i radi kao univerzitetska profesorica u Zagrebu. Pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti je članica saradnica.
One misle da smo male, zabavno-edukativni roman za tinejdžersku populaciju, napisala je u saradnji sa doktoricom Ankom Dorić.
Knjiga je namijenjena prvenstveno mladima, a potom njihovim roditeljima. Knjiga će dobro poslužiti i zdravstvenim radnicima, izvrstan je model kako mladima prenijeti znanje i korisne savjete. Oni nisu “mali”, štoviše, imaju više znanja jer su ponekad internetski bolje educirani od svojih roditelja, učitelja i ljekara, međutim, često “od šume ne vide stablo” tako da im pravi savjet u pravom trenutku, izrečen njihovim riječima, može poboljšati kvalitetu življenja, a dugoročno i spasiti život. Knjiga je jedinstvena jer je plod razmišljanja dviju majki, a ujedno stručnjakinja u svojim područjima. Smatrale su da je nužno nešto korisno učiniti za mlade i sve žene, pa su knjigu pripremale u svoje slobodno vrijeme i vlastitim sredstvima.