Ivana Šojat

rodila se 1971. u Osijeku, gdje je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. U svijet književnosti ušla je poezijom, zbirkom Hiperbole koja je kao najbolje pjesnički rukopis objavljena 2000. povodom Drenovačkih pjesničkih susreta. Literarnu priču zatim upotpunjuje roman Šamšiel (2002., nagrađen je na Kozarčevim danima u Vinkovcima Poveljom za uspješnost), roman Unterstadt (2009., 2010. ovjenčan nagradom za književnost Vladimir Nazor, nagradom Ksaver Šandor Gjalski za najbolji roman, nagradom Fran Galović za najbolje prozno djelo zavičajne tematike i nagradom Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine), roman Ničiji sinovi (2012.), Jom Kipur (2014,), Ezan (2018.) i Štajga ili put u maglu (2021.).
Uz romane, Ivana je objavila zbirke priča Kao pas (2006.), Mjesečari (2008.), Ruke Azazelove (2011.), i Emet i druge priče (2016.), eseje I past će sve maske, 2006., te zbirke poezije Uznesenja (2003.), Utvare (2005.), Sofija plaštevima mete samoću (2009.) i Ljudi ne znaju šutjeti (2016.).
Ivana ne zapostavlja ni mladu publiku. Do sad je objavila dvije slikovnice: Heliot, zmaj gnjezdaš (2015.) i Selina i mrakovi (2018.), kao i romane za mlade Zmajevi koji ne lete (2020.) i Oblak čvoraka (2021.).
Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika, piše za kazalište.

Nekoć davno, u prošlom stoljeću bila je vojnik, novinarka, pjevala je u rock-grupama, ali i u Operi HNK u Osijeku.

 Živi u Osijeku.

Zmajevi koji ne lete